Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca

Institucja - tako se u stručnoj literaturi uobičajilo u nas nazivati kratkoće radi De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (= Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca) - Marulićevo je svojedobno najslavnije, a i danas još u svijetu najpoznatije djelo i ujedno prvi bestseler jednog našeg pisca uopće. Od godine 1506. do 1697., kad je, koliko se zna, posljednji put tiskano, doživjelo je više od četrdeset izdanja diljem Europe, što u izvornom, latinskom obliku, što u prijevodu na razne jezike (talijanski, njemački, francuski, portugalski, češki) u metropolama i kulturnim središtima kakvi su Venecija, Bergamo, Basel, Augsburg, Koln, Solingen, Antwerpen, Pariz, Lisabon i dr. U domovini nije bilo dosad ni izdavano ni prevođeno. Institucija je opsežan zbornik uputa za krepostan život u svakodnevnoj praksi, kojemu je cilj postizanje kršćanskog ideala, blaženstva na nebu. Iako i ona svjedoči o velikoj erudiciji i načitanosti autorovoj, nije pisana na način priručnika kakav je njegov Evanđelistar. Stručnost je njoj u drugom planu. Izlaganje načina kreposna života nije ni u jednom momentu apstraktno, nego je dano s odgovarajućim primjerima, upravo kroz pričice i anegdote iz života brojnih svetaca. Time je i pouka-poenta znatno ublažena, a odabranim je književnim postupkom pisac sretno udružio srednjovjekovno polazište s humanističkom svrhom: religiozno-moralnu misao s lijepom rečenicom i čitkim štivom. Popularan ton i zanimljiv način izlaganja, uz znatne jezične i stilske odlike, osigurale su Maruliću širok krug čitatelja i trajno ga afirmirale kao kvalitetna i poželjna književnika čije su svako novo djelo izdavači s nestrpljenjem očekivali.